понедељак, 26. септембар 2011.

Moderna Fema


Verovatno se sećate Feme, glavnog lika „Pokondirene tikve“ Jovana Sterije Popovića?
E, da li Vam se učinilo da poznajete nekog takvog?

Ne znam da li umišljam,ali meni se čini da ih sve više ima i da za to ne postoje starosne granice.
Kada pozovu na telefon, nećete čuti od njih „Dobar dan, da li je ........... kod kuće? Mogu li da razgovaram sa njim?“ , već ćete čuti „Alo, dajte mi ............... !“ a na Vama je da li ćete da pogađate ko je u pitanju ili ćete ljubazno pitati „A ko ga traži?“

Može da se desi i da Vam Fema zvoni na vrata u 5-6h ujutru da se raspita gde je komšinica koja živi do Vas (sa kojom se inače ne družite,kao ni sa Femom).

Modernu Femu odlikuje i to što pored svih mogućih sredstava za depilaciju koji su dostupni u 21. Veku ona zna da se našminka i obuče fino, ali joj se „omakne“ da joj se vide ne baš tako male dlake na nogama ili se desi da mljacka dok jede. Ipak,izgleda da je njima bitno da ljudi na njima zapaze markiranu odeću i brdo šminke nego što žele da ostave utisak pristojne osobe.
Ali,zato se iz njenih „vešto“ nafarbanih usta mogu čuti veoma produhovljene reči tipa :
„Ej,kupila sam novu ’aljinu, plat’la sam je 300 evara“.


Pojedine muške Feme koriste i izraz „evrovi“ da opisu valutu EU, kao i koliko su šta platili (da bi se stekao utisak da su bajne baje).
Neki od njih muvaju devojke i mlađe žene po kafićima sa pričom : „E,kod nas u Kanadi/Francuskoj/Americi nisu ovakvi kafici...drugačije se živi (i onda krene priču kojom pokušava da „ulovi“ neku žensku personu, pod pretpostavkom da je sponzoruša).

A mnoge ženske Feme su i sponzoruše pod stare dane i traže bogatog „dečka“ iako im je muž još uvek živ i za tog istog muža u javnosti ima samo reči hvale. Imam živ primerak u blizini i daleko od toga da je izmišljotina...

Pitam se samo – kakvu li bi sad priču složio Sterija da je živ?





среда, 21. септембар 2011.

ŽENA I POSAO


Osećam potrebu da pišem.
I znam da je pisana reč jedno, a usmena drugo, jer pisanu reč čovek može protumačiti na razne načine (nema vidljive gestikulacije).
Ali, ovaj put se neću opterećivati time - neka svako tumači moje reči kako mu je volja.

Da se upoznamo - ja sam...udata MAMA.
I kao i svaka udata mama, imam jedan problem ...
Taj problem se zove NAĆI POSAO U SRBIJI a da ne morate da potežete vezu da bi taj posao i dobili.

Neko će sad reći - pa i muškarci imaju taj problem. I imaju,ali ne kao udate mame.
Njih na intervjuu za posao ne pitaju da li planiraju i kad planiraju još dece.
Ne otpisuju ih momentalno kada čuju da imaju decu jer ih je strah od porodiljskih bolovanja ili odsustva zbog dečijih bolesti. Ili zbog toga što im je status "udata" tj."udata mama" jednak statusu "zauzeta" ,  odnosno "prilično zauzeta"  (ukoliko je mama kandidatkinja neko ko zaista dobro izgleda,a poslodavac je muškarac). 
E sad da ja Vas pitam - da li to znači da :
1. ne treba da se udajemo i rađamo decu ukoliko nemamo vezu za posao ili smo nastavile porodični posao /same osnovale firmu?
2. da na razgovoru za posao treba da prećutimo da smo udate mame /ili ne daj Bože slažemo da nismo u braku i da nemamo dece?
3. da ostanemo domaćice ceo život i da se ne nadamo penziji (ako je uopšte i bude bilo kad dođemo u te godine) i da od muževa očekujemo da zarađuju za sve (i da nam to nabijaju na nos, ne daj Bože) ?

A šta da radi samohrana mama?
Ukoliko ne nađe posao u struci, obično je prinuđena da se lati posla (ili 2 posla) koji nije baš najsrećnija varijanta,ali neko mora da izvede decu na put?

Kako misli ova država da nas podstiče na rađanje kada nam osim praznih obećanja ne daju šansu da se izborimo za svoje "mesto pod suncem"?
Pričaju nam o jednakosti,a daleko od toga da ta jednakost postoji. Još nam uvode PDV na opremu za bebe i decu?
Kada nam je šansa da se zaposlimo mala (čitaj NIKAKVA) ukoliko kažemo "Da,želim još dece!" 
Ali,zato će nam pred izbore obećavati "bolji život" kao što rade svaki put.

A ako Vas i zaposle, mnogo poslodavci pribegavaju produženju radnog vremena, tako da su veće šanse da će Vašu decu odgajati ulica nego Vi sami jer ćete ih viđati pred spavanje ili možda čak ni tad. 

Pitam se kada ću naći normalan posao i da li ću ga uopšte naći. Nisam pesimista, samo sam realna.
 Ili da sa diplomom fakulteta idem da radim nešto za šta mi ne treba ni osnovna škola?
Stvarno više ne znam šta konkretno činiti, ali nemam nameru da se predam.

недеља, 5. јун 2011.

Mora li baš tako?

Svaki put kada izađem van suočavam se sa jednim vidljivim problemom.
Ne samo da je vidljiv,nego je daleko od bezazlenog. I taj problem se zove STAKLO i najčešće je nekad bilo u formi pivske flaše.

Danas sam morala da sklanjam staklo sa puta koji vodi do prodavnice u koju sam krenula sa svojim detetom.Samo kad pomislim da svako dete koje prođe putem na kojem leži razbijeno staklo može da se povredi,dođe mi da uvedem zakon da svi oni koji razbijaju flaše i uopšte razbijanjem pokušavaju da pokažu neku nadmoć (meni neznanu i neshvatljivu) SVE TO ŠTO SU RAZBILI MOMENTALNO POJEDU!!!

Dosta mi je nekulture i samoživosti!